utorak, 10.10.2006.
lagano umirem u tvome sjećanju...topim se nestajem, ko snijeg u proljeću...
I don't have love to share,
And I don't have one who cares.
I don't have anything,
Since I don't have you...
Stvarno nikakvu vrstu emocije nisam osjetila prema nikome od kad tebe nema...
Nisam ni znala da ću se promijeniti onog trena kad odeš...
ko da se bojim ostati povrijeđena jer neće biti tebe da me utješiš...
bez tebe ja nisam ja... sve što sam ikad bila i jesam ne mogu pokazati jer ti nisi u blizini...
tvoje oči... tvoja kosa... tvoj osmjeh... tvoje gluposti... sve tvoje davalo je mojem smisao...
jedva čekam da se vratiš, da te zagrlim, da ti bez mobitela šapnem da te volim, da mi otpjevaš pjesmu ne iz Pule već na uho...
petak, 22.09.2006.
Running away from it all....
"I'll be safe in the cornfields", he thinks
Hunted by his own,
again he feels the moon rising on the sky...
na rasporedu prijateljska kava...
s nepoznatom osobom...
elegantno kašnjenje...
upoznavanje...
zapažanje...
delirij...
dolazak k svijesti...
razmišljanje o prolaznosti...
zaključivanje dan prije predpostavljenog...
sve što se na prvi dojam učini dobro, lijepo, primamljivo, loše je...
stoga, dok još ima vremena... ne radi priliku za nove rane dok još postoje stare...
četvrtak, 14.09.2006.
The shadow is not the answer...
Tvoje će korake izbrisati kiša...
And if He felt He had to direct you
Then direct you into my arms...
Sakrij svoj osmjeh, ruke, oči, lice, kosu, pogled... da ne gledam ono što nije moje...
Father, why are all the women weeping?
They are weeping for their men...
Ne gledaj me, tvoj me prazan pogled boli...
Don't tell me it's not worth tryin' for
You can't tell me it's not worth dyin' for...
Pratim te pogledom sve dok se ne pretvoriš u siluetu i odeš u najtamnije kutke mojih misli...
I hope you’re doing fine out there without me
‘Cause I’m not doing so good without you...
nedjelja, 20.08.2006.
Imaš me u šaci...
Nevjerojatno koliko misli mogu postati teške...
Cause I'm a loser and sooner or later
You know I'll be dead...
Toliko budnih noći, a premalo zvijezda...
You're getting closer, you're holding the
Rope and I'm taking the fall...
Dala bih sve da bar na tren mogu biti ono što si ti u mojim očima...
My body's growing cold, there's nothin
Left of this mind or my soul...
Svaki dan počinje tvojim imenom...
Addiction needs a pacifier, the buzz of
This poison is taking me higher...
srijeda, 09.08.2006.
... i konačno taj dan...
... toliko lijepih želja čuvala sam za taj dan....
a nemam ti ih priliku reći...
sretan ti rođendan ljubavi....
4
petak, 04.08.2006.
nemam ja kaj reći... sve je već rečeno...
...uzmi me kad hoćeš ti... barem mene možeš uvijek imati...
Crvena jabuka...
4
ponedjeljak, 31.07.2006.
Tko zna što donosi jučer....
Možda ću krenuti drugim putem kad pronađem sve dobre razloge da ne mislim na tebe...
Možda ću ovaj put znati povući liniju i neću se slomiti....
Sigurno strepiš sam u mraku pri pomisli na mene...
Sigurno ubrzano dišeš kad se sjetiš mojih poljubaca...
Ostani takav kakav jesi... točno onakav kakvim sam te zamišljala... onakav... kakvog sam te u mašti napravila...
Voljeti nekog prirodno... vjerno...jednako... nije dovoljno...
voljeti nekog tajno a nikad ga ne dotaknuti, voljeti nekoga iskreno i uvijek vjerovati, voljeti nekog nježno.... nije dovoljno...
Okrenuti se i vidjeti da je tvoja osoba pored tebe... Onaj pogled... Jedan pogled koji govori svim jezicima i otvara svako srce...
Za sve postoji vrijeme i mjesto... ljubav je sve... za ljubav postoji vrijeme i mjesto... al kad je ljubav u pitanju... što je zapravo vrijeme?
Ljubav je borba... pobjeđuje onaj koj je voljen, jer onaj koj voli predaje se...
Trebam više od onog što se riječima može opisati... Ono što se riječima ne može definirati...
Daj mi svoju ruku... daj mi svoj pogled... daj mi sebe... daj mi sve... 4
četvrtak, 27.07.2006.
Možda me teško dokučiti... ali... tebe je još teže...
Psssttt....
Nemoj govoriti o njemu...
zar ne vidiš da je boli?
znam i ja.... al pusti... neka sama shvati....
Kad bih ti rekla da mi fališ bi li to shvatio onako kako ja to osječam? Jer to ne znači da te samo želim pored sebe, već želim da i ti mene trebaš, da si željan mojih usana kad ih ne ljubiš...
Kad ti kažem da mi fališ ne želim ti reći ništa lijepo, već sebično želim da znaš da mi je teško i da patim...
Ponekad ti samo želim reći oprosti....
Toliko me puta ne možeš razumijeti, a ja se zbog toga osječam krivom....
Shvati više... da me nikada nečeš shvatiti...
i oprosti.... za ništa... samo tako....
utorak, 25.07.2006.
Voljeti znači.... pustiti nekog?
Analizirajući događaje proteklog tjedna ostajem zatečena do kojih sam granica uspjela suspregnuti emocije. Kao da nisu moje, naučila sam njima upravljati. One su lutke, a ja držim sve konce. Bitna je koncentracija jer bi u protivnom moglo doći do odvraćanja pažnje, drhtanja ruku, ubrzanih otkucaja srca i na posljetku najkobnijeg, ispuštanja konaca.
Možda sam i ja nečija lutka i netko mnome upravlja. Pitam se jesi li to ti? Znaš, željela bih da to ti budeš, jer se u tvojim rukama osjećam sigurno, i unatoč koncima slobodno. Reci, hoćeš li ispustiti konce kad zarežu?
Neću moću još dugo ovako, pokreti su mi premonotoni i trebam novu putanju, novi đir da se vratim u svijet u kojem sam ja vladar svega svojeg, ako je nešto uopće moje, jer osjećam da svakim trenutkom sve moje sve više pripada tebi.
Znaš li da osjećam vjetar i kad ga nema- ili je to samo sjećanje na tvoj dah. Što god to bilo, ugodno je i smiruje me. Poput tebe.. Poput tvog osmjeha: vedrog, toplog, lijepog, i najbitnije: ničim izazvanog.
Zatvorit ćemo oči i i osjećat isto: potpunu predanost a opet slobodu, potpunu distancu a opet bliskost, potpunu nemoć a opet snagu...
Nepotpunost, ranjivost, nesavršenost, prolaznost... a opet.... ljubav... 4
Bilo bi mi lakše da vjerovala nisam lijepim riječima
i da sam mjesto srca hladan kamen poklanjala ljudima
E da sam znala prečicom do tvojih usana
da skrijem se u tvoje krilo dovoljno daleko od svih potjera...
četvrtak, 20.07.2006.
Život teče u laganom ritmu...
Ponekad sjetim se, a sječanja bole, i trudim se da ne zaplačem...
I can still hear the words you whispered
when you told me
I can stay right here forever in your arms...
Ponekad čujem korake, a iza mene nikoga...
I’m used to feeling alone in a room full of people...
Ponekad je tolika buka da ne čujem vlastite misli, al srce kuca ko da si blizu...
And not to have you close
While what everybody talks about is love...
Ponekad zadrhtim ko da si pored mene, a daleko si...
And I can’t stand to watch the couple right next to me...
Ponekad se pravim da to nije moja sjena, nego da ti koračaš pored mene...
I can’t seem to be the person I used to be...
Želim otići za tobom svaki puta kada odlaziš, jer kad odeš ostavljaš mi samo mali dio sebe, kao da nisi ni bio tu...
Whatever I say, whatever I do, I’ll wait for you...
Jer ljubav je zatvor, a mi smo samo robovi...
And don’t be afraid, I won’t let it down
I’ll wait for you...
No matter what you do,
no matter how long you stay
no matter what they say
I will be waiting ...
ponedjeljak, 17.07.2006.
And there ain't no way, I'm lettin' you go now...
I never want to break your heart
Never want to make you cry
Never want to give up and die...
Vjerujem da je sve na ovom svijetu s razlogom... da sve ima svoju svrhu... svaki čovjek ima srce... možda je srce namjenjeno da bude slomljeno...
And now the times are changin'
Look at everything that's come and gone...
Možda u nekim stvarima i možemo učit iz grešaka, no kad je ljubav u pitanju, sve se granice brišu i pravila više ne vrijede.... a greške.... one se ponavljaju...
I thank the Lord above
Youre not here to see me in this shape Im in...
I dok je najgore, umjesto da zaboravim mislim na to još više, i još više boli...
And know this day these deepened wounds don't heal so fast ...
Ko rana u kojoj je nož, i nikad neće zarasti ako ne izvadim nož... a i kad izvadim, ostat će ožiljak...
Yeah I'll keep tryin', to make you mine...
No ne odustajem... možda je to što mi se osmjehuje baš sreća...
Its more than a feeling, when I hear that old song they used to play...
Stare uspomene blijede, a nove tek gradim...
I would make this day last for all time
Give you a night deep in moon shine...
Ni zbog osječaja koje budiš u meni, ni zbog leptirića u trbuhu, već zbog toga što me svaki dan uspiješ nasmijati... zbog tog te ne puštam lako...
4
utorak, 13.06.2006.
Znam da nose te nebom bijeli anđeli prijatelju moj....
Bogu trebaju anđeli.... čuvaj nas....
Tihomire zbogom...
4
utorak, 09.05.2006.
živim u sjenci sjenke osobe koja me obožavala....
If I go crazy then will you still
Call me Superman?
... danas sam sanjala nekaj čudno... ja i on smo šetali po gradu, gubili vrijeme ko i obično, i nekaj me zbediralo u snu, i onda pogledam pored sebe i vidim njega i pomislim: " A dobro je glavno da imam njega" i onda filing sreće i sigurnosti pođe kroz mene, i taman zvoni mob, probudi me, i javim se, završim razgovor i skužim, ovo kaj sam sanjala bil je kaj drugo nego samo san... to me bubalo... ne volim dok mi tak počne dan... ne volim se sjećati da ga više nemam, da nikad više ne bude onog dodira, i onog smiješka kojeg je čuval samo za mene....
If I'm alive and well, will you be
There holding my hand?
eh... muka mi je onaj prvi tren dok ulazim u JC, i gledam prema separeima, a njega nema... inače je uvijek bil na vrijeme tam i ispijal kavicu a ja sam elegantno minutu dvije kasnila. I onda onaj pogled, smiješak....
I'll keep you by my side with
My superhuman might ....
Vrati mi Bože... oči boje lavande....
Zake nebrem pustiti... to mi nije jasno... zake neću pustiti?....mah....
...ponovo bude ljeto, ponovo bude sunce, ponovo bude provoda, al njega i mene nikad više... 
Ko je glup? u u u ! ! ! mi mi mi ! ! ! 
utorak, 11.04.2006.
...u tvojim očima... i crnim nočima... Nema više onog našeg starog ludila...
Kad bih ti rekla da si ti jedina osoba koja mi može pomoći, bi li to učinio?...
(...citat iz Trči Lola trči...)
Čovjek vrijedi okoliko koliko poznaje samog sebe...
(...citat iz moje školske zadaće...)
Kod tebe je uvijek prekasno...
(citat iz poruke koju sam danas dobila...)
...Doći ću ti u snovima
Da ti ukradem poljupce
Neka vrijeme samo leti
Još uvijek volim te...
(... Jura Stublić, ništa više...)
Oprosti što bez tebe više ništa nema smisla...
(...citat iz zadaćnice...)
Budi mi snove... ne odaj mi stvarnost...
(citat s Emininog bloga...)
Ovaj puta nisam sama pobjegla... ovaj puta dobila sam razlog da odem...
četvrtak, 06.04.2006.
Ti samo ti, na tom moru nemirnom...
Oh, my love, my darling
I've hungered for your touch
A long, lonely time
And time goes by so slowly
And time can do so much
Are you still mine?
Predivna pjesma... ne znam kaj da velim, fakat je zakon....
Neki dan mi je slučajno na šafl došla pjesma 21st century digital boy 
, ne znam kak opisati taj filing, neka neugoda me oprala, trnci su prošli kroz mene, ko da me neka panika ulovila da se opet ne vratim na staro. Zapeklo me pri srcu.
...Prošle su mnoge ljubavi
Prošli su mnogi životi
I ovo naše prolazi
A vaše dolazi...
Al nekak mi je vrijeme utjeha. Prošlo je već dosta vremena i nadam se da to bude dovoljan razlog da ne ponovim stare greške. I dont wanna go back there.
I tak, da se malo primirim slušam tamburice... obožavam ih.... 
Ti samo ti
Na tom moru nemirnom
Ti me možeš voditi
S tobom želim ploviti
I sidro baciti...
Pozdrav blogerima iz 3.D
Pozdrav društvu iz vlaka....
its over now
ponedjeljak, 20.03.2006.
U mome srcu rijeka, vrela voda sa tvog izvora...
Od ovog trenutka sve postaje manje važno... ostaje mi samo pogled u daljinu, gledanje kako nestaje i zadnji obris tvoga lika... prestanimo se više upušati u igru zvanu sudbina... ona ne postoji... naši postupci uvjetovani su samo voljom našeg bića...
želim te samo dotaknuti... znati da ipak postojiš... da još uvijek si blizu i da ću jednog trenutka ponovo osjetiti tebe... tvoju blizinu...
polako...polako prestajem misliti na tebe... nestaješ... ne preostaje mi ništa drugo nego odustati.... dižem ruke od svega... odričem te se... ne trudim se više... možda te još uvijek čekam, a možda je ovo samo zbogom...
A kada ostariš i ovu pjesmu potražiš
znat ćeš da su meni tvoje oči
darovale 100 pijanih noći...
ponedjeljak, 23.01.2006.
U par njegovih osmijeha sve bi stalo...
Ne znam kaj mi je. Non stopček sam u bedu. Ma znam kaj mi je al ono, ignoriram to... recimo... pa dobro pokušavam ignorirat... e imam tolko tog za reć al malo ljudi čita pa mi se neda... ću da šutim...
Dečko sa slike je moj buraz, pa njemu SRETAN ROĐENDAN, a odma i za sutra SRETAN IMENDAN....
Evo mene i braceka... glete kak je mali naspram mene...
...Ja želim te samo na čas
Minuta već razdvoji nas...(Laufer)
petak, 20.01.2006.
Please forgive me, if I need you like I do........
They say that a golden word can open every door... but, for some doors I have to have the proper key. Where could I find a key to your heart? i know I made a mistake, but, don't be so hard on me, give me another chanse.
I told U manny nice things but it seems to me that they did not come to your heart. Funny thing is that I told u something that has changed your feelings in a minute... U know, it hurts me too... I just can't find the right words to express my feelings...
I am sorry, U can't imagine my pain...
I don't know why, but U have managed to melt my heart...
Fuck it, if i could only turn back time... please forgive me, I promise i will never make the same mistake again...
Let me show u the world the way I see it, it's wonderfull, if U could only give me the chanse to show you...
Oh Lord, I have lost once again
And there's no one to help me find my way home
Lord and I, Lord I never want to hurt nobody
And I, Lord I never want to do no wrong
(Guns N' Roses)
subota, 14.01.2006.
"Postoje ljudi koji vam izvade srce i postoje ljudi koji ga vrate na mjesto."
Tada bi plakala u samoći željela bi da joj se vrati
Željela bi da ga vidi i da ga opet ljubi cijelu noć.
Yeah, yeah, you
Shook me all night long
subota, 07.01.2006.
život je nekad siv, nekad žut....
... eto... mrak u sobi, sviraju laganice, vani pada snijeg... sve me na tebe podsjeća... toliko te trebam, a nema te...
svaki dio srca mog govori tvoje ime, vapi za tobom, al, uzalud... tebe nema... sve bi dala da si tu, bar jedan tren da vječnost budeš, da ti pratim trag u beskraju...
... oduzimaš mi smiješak, a isto ga tako i vračaš, izazivaš...
Pismo di li je kraj... ovo more bez dna...
Pa jel to mora baš tolko boljeti? ... ma kakva ljubav, ljubav samo nosi bol, ljubav ljude pretvara u mrtvace... prolazi sve oko mene, ja stojim na mjestu i propadam, i uopče ne tražim izlaz iz depre... e sad i ja znam što znači gledati u daljinu, slike lete pred očima, uspomene vrve... sječanja...
evo baš mi queensi pričaju: previše ljubavi može te ubiti...
... e da si moj... sve bi teklo laganije...
Hey! Mr. Tambourine Man, play a song for me,
I'm not sleepy and there is no place I'm going to...
al nema do dobre klasike.. Eric Clapton... bad love... bad love...
proklete bile suze.... izdaju me... kad skupim hrabrosti da rečem da mi nije stalo do tebe nimalo, samo kliznu...
ma jebeš to... oču odgovor....
Apokalipso sviraju
crni i znojni anđeli
s cvjetom u kosi
ritam te nosi
dobit ću sve što zaželim
srijeda, 28.12.2005.
...a ti šutiš...
...just another sad story...
... i sve je počelo jednog kišnog varaždinskog jutra...
na kraju godine ljudi najviše dobivaju potrebu da promjene neke stvari, da u Novu godinu uđu s novim, boljim navikama i riješe se starih, loših...
I ja unosim promjenu... rješavam se nečeg ne toliko lošeg, ma ni štetnog, nego već suviše napornog...
rješavam se tebe, izbacujem te iz svojih misli... neće mi trebati previše truda, jer već te odavno ne tražim u tužnim pjesmama, više ne trzam na zvuk tvojeg imena i ne čeznem više za trenutkom da te ponovo vidim... sva siječanja na tebe polako blijede, iščeznula su sama od sebe, nisam ni primijetila da ne patim više za plavim očima... mogu ponovo pisati o tome koliko su modre, i opisivati kako ti je vjetar na korzu znao mrsiti kosu, i bacati plave pramenove kose preko tvoga lica... ali čemu? to su samo prazne riječi, i više nema one bujice misli koje su navirale svaki put kad sam te se sjetila. Više se ni ne sjećam našeg odnosa, i drago mi je zbog toga, više nemam razloga da budem deprimirana... i onaj smiješak koji si nekad znao izazvati na meni, sad ga izazivaju drugi...
... i kad nisi tu kraj mene da znaš da me boliš... - bilo nekad, više ni tog nema...
hvala i zbogom...
sad druga osoba....
... Šoderica, društvo, ti... ja....
... sjetim se koliko si zbunjen bio, bilo ti je teško analizirati te nalete emocija... bio si... jednostavno predivan... možda baš zato jer si bio izgubljen u toj situaciji... sad više nisi, sad znaš što želiš, sad ti je sve jasno, promijenio si se, postao si bolja osoba, al više nisi ta osoba u koju sam se zaljubila...
...I’ve got hungry eyes
I feel the magic between you and I...- sorry, nestala je ta magija...
... a sad ti, ti zbog kojeg mi u zadnje vrijeme srčeko zaigra, ti koji me topiš jednim osmjehom, ti, glavni glumac u filmu kojeg vrte moje misli... ti, koji me uopće ne doživljavaš, da baš ti, ti zbog kojeg gubim koncentraciju i ti koji odvlačiš moj pogled... A kud s tobom? kud tebe smjestiti u ovoj priči?
Da pojednostavim, ne boli me nimalo što ti ne igram ulogu u životu, ne znam, valjda je to zbog prakse, već sam se navikla na bol da ju više i ne primjećujem, ako je uopće tu... zaista ne znam...
...I know I stand in line
Until you think you have the time
To spend an evening with me...
Mogu bilo koga pitat što mi je činit u takvoj situaciji, al to nitko ne može znati bolje od tebe samog... to mi jedino ti možeš reći....
...a ti šutiš...
ps. ovaj post bude već ujutro sigurno obrisan...
petak, 07.10.2005.
uspomena ostaje...
....i sada pamtim sve njene tople poljubce i svaki dodir njen u hladu marelice...
Znate ono dok nekome dajete posljednji poljubac, i znate da je zadnji, a ta osoba nezna?
... a ja spreman za let za osvojiti svijet nije sanjala to htjela je lagano, zadnji put poljubila me ispod marelice..
Ili poljubite nekog do kog vam je stalo, ne znajući što sutra donosi, rastanete se s njime ne znajući to, ne shvačajući da ćete ga izgubiti...
...i sad poželim da je zagrlim,da je sakrijem da je poljubim da joj dirnem lice tu ispod marelice...
Pitate se što bi bilo da... ili što da ste to napravili ovako, ma da ste bar samo znali da tu osobu više nikada nećete vidjet, a kamoli poljubit...
...ja još lutam sam pa često zalutam na kraj ulice u hlad marelice.. i sada pamtim sve njene poljubce i svaki dodir njen u hladu marelice...
na kraju ostanete sami, sa svojim mislima, sa sječanjima, zbunjeni, žaleći za onim što niste napravili, ne shvačajući što je bilo i zašto nije moglo drugačije...
utorak, 23.08.2005.
killing romance...
na kraju... neznam što očekujem, čemu se veselim, zašto se ne bacim s Dravskog mosta, što me drži na životu... frend me to pital, i nisam mu znala odgovoriti... ponekad je to neki tip zbog kojeg jeldva čekam novi dan ili vikend da ga vidim, ponekad fešta, ponekad ročkas, koncert... Svaki dan sam vesela, a ništa me posebno ne veseli.. dok se najviše trudim ne uspijevam...
Sama njegova pojava natjerala me da se nasmiješim... milina je bilo gledati ga... no, prošlo je i to... nema ni tog više...
al dobro, sve je jasno... Pet dana duso, ja ti ratujem, subotom se kao, malo ja zaljubljujem...
vjerujem da je bilo tako jednostavno da se zakompliciralo...
njegove oči, smiješak, pogled... suzdržavala sam se...jako... no nije pomoglo...uzeo je komadić mene... nepovratno...
petak, 12.08.2005.
Boli....užasno boli....
neznam... kak znaš da ti je do nekog stalo? dok te zaboli njegovo ponašanje, odbijanje...
radije bi...ne znam... da mi netko zabije nož u mišić i povuće...razdere...prodre nožem kroz kožu... al ne znam... kaj da delam? da kleknem i molim? da šutim, da pričam? kaj kaj kaj???????
subota, 25.06.2005.
doom
Bio si poseban… rekao si da te ljudi ne vole i ne shvaćaju…. Mislila sam da sam jedina koja vidi tvoje prave boje, a zapravo sam jedino ja bila slijepa…. E pa više nisam… Hvala ti… Podsjetio si me na ono što ne smijem zaboraviti……
LJUDI SU POKVARENA RASA, PRLJAVA I ZLA, I KO LJUDE SLUŠA, UVIJEK NASTRADA…….
ponedjeljak, 30.05.2005.
zaboraf......
sve što mi preostaje...zaborav... padam... gubim se... rušim sve... al sijećanje na tebe ostaje... vječno... što je vječnost uopče? što da pamtim? tvoj osmjeh, tvoje usne, tvoj glas... ili tvoju blijednu pojavu... ne mrzim te, ne zavrijeđuješ to... ljudi su pokvareni, prljavi, zli, ne želim ih više slušati... želim oglušiti, jer riječi bole... ne želim slušati blijede laži i gledati kako se iznova varam... želim... želim ne željeti...
petak, 27.05.2005.
Crvena Jabuka - Umrijeću nočas od ljepote
Ako ste nekada do smrti voljeli nekog kome niste smjeli reći svoje osjećaje i ako je to sada trenutno slučaj,onda neka vam ova pjesma pomogne!Pustite da je ta osoba čuje,valjda će onda skontati...
...ja te nikada neću upoznati
jer kad budem im'o hrabrosti
blizu nećeš biti ti
kao dim od cigarete
kao tračak svjetlosti
pred očima slike lete
nose miris prošlosti
zbog nje se boluje
hej živote,
umrijeću noćas od ljepote
zaspaću noćas ja zbog nje
da nikad me ne probude
oko usana
čiji miris čuvaš ti
nije lako naći razlog
da o tebi ne mislim
zbog nje se boluje ...
SAVRŠENA PJESMA ZA SAVRŠENU OSOBU
KO DA SLUŠAM NEČIJE RIJEČI...
Crvena Jabuka - To mi radi
Volim te, djevojčice
dok se nebo zatvara
neka vrište naše ulice
neka krene zabava
Bolja budućnost nije htjela
nas da sačeka
priđi bliže da vidim tajnu
koju čuvaš u očima
To mi radi
jer ti možeš da mi radiš sve
to mi radi
jer ja zaljubio sam se
Iza ugla čujem muziku
generacija je cugala
a ja sam noćas sličan urliku
moje je ime teška panika
kad me pališ onda idi
lomi do kraja
priđi bliže da vidim tajnu
koju čuvaš u očima
opet... za njega...4 the last time...
Sjeti li te dah ljeta
i pjesme uz gitaru
kad se djeca ljube
i miriše na travu
još smo broj ovog kraja
gužva nam je poznata
beskrajna zezanja
i partije pokera
sve sam igre odigrao
od kada si otišla
vrh i dno dotakao
na milion načina
pamtim smijeh, tvoje suze
svaka riječ zakletva
niko ne zna kako peče
i ledi dok ne proba
Zapjevaj našu pjesmu
meni i tebi riječi poznate
čekam te na starom mjestu
tamo gdje ljubav počinje
Sjeti li te miris zime
očajan bez snijega januar
kad se magle sive spuste
i svaki dan je umoran
"varaždinsko kišno jutro"
još mi broji korake
kad rijetke ptice i čistače
ulice zagrle
sve sam ceste prošao
od kada si otišla
malo sunca sačuvao
na dnu starog kofera
pamtim smijeh, tvoje suze
svaka riječ zakletva
niko ne zna kako peče
i ledi dok ne proba
Ovom pjesmom stajem na kraj razmišljanjima o tebi, jer žaleći za tobom sama sebe ubijam, bojim se budućnosti jer znam da te neću tako brzo vidjeti... ne mogu više čekati i živjeti za trenutak kad ću te opet vidjeti, osjetiti... hvala ti... ipak... probudio si u meni opet onaj osjećaj da sam živa, jer ako volim živa sam... ne mogu to baš nazvati zaljubljenošću, nije to ni bila ljubav, niti ludilo... al bilo je nešto posebno... hvala ti što si mi pokazao da još mogu otvoriti svoje srce... i učinila sam to... i znam zaboravit ću ove osjećaje i preboljeti te uskoro, prežaliti, i mogu reć da si mi se urezao u sjećanje...
još jednom, za tebe...:
Aerodrom - Otkazani let
Taj teret kome da dam,taj teret podnijet ću sam
Jer tebi nije stalo,nije nimalo do mene
Ti si moj otkazani let,izgubljeni ključ za bolji svijet
Bez tebe sve važno nestaje,bez tebe bol ne prestaje...
Mi isti dijelimo zrak,mi isti nosimo znak
Probao sam srcem svim da zaboravim,srcem svim...
nedjelja, 22.05.2005.
sve je... čudno...
nedugo mi je best frend rekel kak ima nekih pjesama koje su k'o da smo ih sami pisali... eh... ima jedna takva pjesma... stvarno k'o da mi je netko čitao misli... pjesma govori o mojoj situaciji, mojim osjećajima...
on.. on je... ne znam... oni koji bi me poznali nikad ne bi mogli shvatiti o kome govorim... mislim bi, al' bilo i bit će im čudno...on, za koga se nikada ne bi nadali... on krade moje misli... nema te osobe koja ga može zamijeniti... ja ga ne želim imati, jer znam da će doći kraj i da će me boljeti... on nije moj tip, on je, drukčiji a isti, ma jednostavno je sve toliko čudno da je teško za povjerovat, ni sama ne shvaćam... on me zbunjuje... kaj mi je sve jasno on je taj koji mi nesvjesno okrene misli i zbuni me... on je taj koji me boli... imala sam ga, i nije bilo ništa posebno.. no sad kad su nas okolnosti razdvojile, ja ne mogu bez njega... toliko ga želim, toliko patim za njim i bojim se priznat mu to da ga ne otjeram, iako je već daleko... ne znam što da radim... kako naći načina da mu se približim? molim Boga da mi pomogne, da mi pruži odgovor, da riješi tu dilemu u mojoj glavi, najbolje bi možda bilo da ga zaboravim, možda to i mogu, al' nešto u meni ne želi... zašto???
pomislim na njega sto puta na dan, svaki puta u trajanju od pet sekundi, što je još gore nego da konstanto mislim na njega... dok sam ga mogla imati nisam se rudila, jer nisam znala da će doći vrijeme kad više nećemo imati prilike biti zajedno... ne poznajem ga skoro pa nimalo, nisam se trudila doznati nešto više o njemu, bilo mi je bitno ono trenutno, ništa prije ni poslije, i iako ni on mene ne poznaje mene, nekako sam imala osjećaj da me pozna... znate one ljude koje poznajete cijeli život a ne znaju ništa o vama? e on je tako nešto u mojoj glavi...
Crvena Jabuka - Da znaš da me boliš
ispisat ću po nebu riječi za tebe
vjekova mir vraćaš mi ti
smiruješ vode nabujale
moj šapat i krik ćeš pomiriti
pijem ti dah kao lijek
svaku noć, prije no što usnim ja
i taj tren i zauvijek
samo ti, ti si mi u mislima
i kad nisi tu, kraj mene
da znaš da me boliš
i noćas ja ću da te čuvam dok
spavaš
i ljubim tamo gdje najviše voliš
dok sanjaš
hodao sam ja bos po oštrici
kavez samoće život mi gradio
i stalno čekaš lopova da karte
otvori
hiljadu puta dosad me uvalio
ljubim ti oči k'o u bunilu
svaku noć tu boju usnim ja
ti si izvjesnost u ovom ludilu
i jedino sunce što mi sja
efo to je ta pjesma... plačem(iznutra) i pišem ovaj post... plačem za njega... on ovo neće vidjeti, ako i hoće neće znati da je ovo napisano za njega... ne želim mu dati do znanja kako on zapravo djeluje meni, jer znam da ću ostati krivo shvaćena, još je zelen da neke stvari skonta, ispalo bi da sam zaljubljena u njega, iz iskustva znam da će sve biti gore ako priznam... čuvat ću to u sebi, neću mu nikad reći... tko zna dal me se sjeti koji put.. ne želim biti dosadna... ovaj puta ću samo odustati... pokušat nastaviti dalje... ne želim se fakat truditi, radije ću razmišljati "što bi bilo da sam"... al bar neću ni pokvariti...
